Kako se spremiti za putovanje... prvo odaberete destinaciju. Za ovu Novu godinu nakon dugo vremena odlučili smo dečko i ja putovati. Destinacija Krakow. Nikad nismo bili u Poljskoj i stvarno nisam znala što očekivati. Kako na svim našim putovanjima napravim popis svih silnih znamenitosti i muzeja koje treba posjetiti (velika hvala mom dečku što izdržava sve moje kulturne aspiracije i beznačajna lutanja po crkavama i izložbama) ovog sam se puta spremila i s popisom svih stvari koje treba i pojesti.
Uglavnom Krakow nas je ODUŠEVIO... Tko želi otići potrebno mu je barem 3 dana da sve dobro i temeljito obiđe i pročešlja, s time da je i naših dva bilo dovoljno za sve što smo si zacrtali. Naša šetnja gradom bila je toliko isprepletena hranom koju smo jeli ili pivom koju smo pili pa da krenemo onda od početka.
Prvi dan smo došli navečer, a glavni trg Rynek Glowny bio je pun štandova i kućica gdje su se pekle kobasice, ražnjići (od 1 metra), bunceki, šnice, kiseli kupus, krumpir... Odlučili smo probati tradicionalnu kobasicu i ražnjiće s lukom, hrana se prodaje na grame pa ovisno koliko malo ili puno tražite toliko i platite, no prosječno će vas večera za dvoje doći oko 40 zlota. Kobasice su odlične i pojavljuj
u se u većini jela, što ću poslije saznati, a ražnjići s lukom su bili tako dobro pečeni i mekani, svakako probati.
 |
| Unutrašnjost mliečnog bara |
Preporuka za doručak je svakako "Mlieczny bar". Mliečni barovi nastali su u poljskoj 1948. godine kada je komunistička partija suočena sa suficitiom u proizvodnji mlijeka odlučila otvoriti barove u kojima se za vrlo malo novaca moglo kupti mlijeko, servirano u čaši sa slamkom (što je tada bilo vrlo šik). S vremenom su Mliečni barovi dopunjavali svoju ponudu svim mliječnim prerađevinama poput sira, jogurta i vrhnja te su na popis jela dodali i jaja. Mliečni barovi bili su cjenovno prihvatljiva mjesta za jelo te je sve više ljudi tamo i prehranjivalo. Bar funkcionira na principu menze gdje uzimate tacnu i osoblju govorite što bi htjeli uzeti, no nekada su vremena bila toliko teška da su posjetitelji često i krali rekvizite bara. Tako su nakon nekog vremena počeli vezati lancima žlice i vilice. Nestankom komunizma polako su nestajali i Mliečni barovi. Ostalo ih je još samo nekolicina, a većina je vezana uz muzeje ili subvencionirana od strane države kako bi se održao njihov kulturni značaj. Prema proporuci naše džepnog vodiča otišli smo u Mliečni bar u Grodzskoj ulici. Ambijent je bio jako lijep, a prodavač stvarno još u odori iz nekih sad već davnijih vremena. Uz čašu jogurta probala sam tradicionalni poljski kolač od sira, Sernik. Kako to uvijek biva postoji tisuću recepata za ovaj kolač, a svaka obitelj ima barem po jednu osobu zaduženu za ovaj spec
ijalitet. Okus je odličan, a da bi vam ga barem malo dočarala evo i recpeta kojeg sam našla.
 |
| Siernik |
 |
| Žurek juha |
Za ručak bilo je potrebno pojesti nešto konkretnije, odlučili smo se za restoran Gruzinskie Chacapuri Restaurant. To je lanac restorana koji nudi tradicionalna gruzijska i poljska jela po vrlo pristojnim cijenama. Tamo smo pojeli tradicionalnu Poljsku kiselu juhu od raži Žurek i neizostavne pieroge,
Žurek je varijanta prežgane juhe od raži u koju se dodaju aromatični začini, kobasice, a mogu i jaja.
 |
| Pierogi |
Pierogi su nalik na raviole, mogu biti punjeni svim i svačim, od mesa, do kupusa, ili luka. Ne jedu se s umakom već se samo skuhaju i preliju dinstanim lukom. Kada vidite na tanjuru 8 pieroga mislite da se nećete moći najesti, no kada već dođete do zadnjeg jedva ga zgurate u usta. Uglavnom, Pierogi su odlični.
Nikako ne smijete otići iz Poljske a da niste probali kuhanu pivu. Nije tako strašno kako zvuči, no svakako je dobrog okusa. Kuhana piva je dakle piva koja se kuha sa cimetom i klinčićima, poslije de dodaje malo naranče i servira se uz slamku. Na kraju ima okus poput toplog radlera.
 |
| Zapjekanki |
Za one koji žele brze zalogaje svakako treba probati Zapjekanke. Zapjekanki su zapravo varijanta toplih sendviča napravljenih na kruhu sa različitim dodacima, a ono što njihov okus čini posebnim je upravo dimljeni sir. Najbolji Zapjekanki se nalaze u Židovskoj četvrti Kazimierz.
Od ostalih stvari morate probati su već spomenuti dimljeni sir koji se reže na male kolutove i servira s džemom od brusnica, tursku kavu s klinčićima i cimetom i okruglo pecivo koje se prodaje na svakom uglu.
Uglavnom Krakow nas je ODUŠEVIO... Tko želi otići potrebno mu je barem 3 dana da sve dobro i temeljito obiđe i pročešlja, s time da je i naših dva bilo dovoljno za sve što smo si zacrtali. Naša šetnja gradom bila je toliko isprepletena hranom koju smo jeli ili pivom koju smo pili pa da krenemo onda od početka.
Prvi dan smo došli navečer, a glavni trg Rynek Glowny bio je pun štandova i kućica gdje su se pekle kobasice, ražnjići (od 1 metra), bunceki, šnice, kiseli kupus, krumpir... Odlučili smo probati tradicionalnu kobasicu i ražnjiće s lukom, hrana se prodaje na grame pa ovisno koliko malo ili puno tražite toliko i platite, no prosječno će vas večera za dvoje doći oko 40 zlota. Kobasice su odlične i pojavljuj
Preporuka za doručak je svakako "Mlieczny bar". Mliečni barovi nastali su u poljskoj 1948. godine kada je komunistička partija suočena sa suficitiom u proizvodnji mlijeka odlučila otvoriti barove u kojima se za vrlo malo novaca moglo kupti mlijeko, servirano u čaši sa slamkom (što je tada bilo vrlo šik). S vremenom su Mliečni barovi dopunjavali svoju ponudu svim mliječnim prerađevinama poput sira, jogurta i vrhnja te su na popis jela dodali i jaja. Mliečni barovi bili su cjenovno prihvatljiva mjesta za jelo te je sve više ljudi tamo i prehranjivalo. Bar funkcionira na principu menze gdje uzimate tacnu i osoblju govorite što bi htjeli uzeti, no nekada su vremena bila toliko teška da su posjetitelji često i krali rekvizite bara. Tako su nakon nekog vremena počeli vezati lancima žlice i vilice. Nestankom komunizma polako su nestajali i Mliečni barovi. Ostalo ih je još samo nekolicina, a većina je vezana uz muzeje ili subvencionirana od strane države kako bi se održao njihov kulturni značaj. Prema proporuci naše džepnog vodiča otišli smo u Mliečni bar u Grodzskoj ulici. Ambijent je bio jako lijep, a prodavač stvarno još u odori iz nekih sad već davnijih vremena. Uz čašu jogurta probala sam tradicionalni poljski kolač od sira, Sernik. Kako to uvijek biva postoji tisuću recepata za ovaj kolač, a svaka obitelj ima barem po jednu osobu zaduženu za ovaj spec
Pa mislimizgleda ima se sta i to dobroga jsti u krakowu:)
OdgovoriIzbriši