Kako nabasati na tržnice u Parizu?


Kada smo prijateljica i ja otišle na 4 dana u Pariz ne znam da li smo više imale sreće ili pametiJ To kažem zato što smo, bez da smo ikada bile u Parizu, uspjele doslovno naići, a ne pronaći stvari za koje smo rekle da bi nam bile interesantne. Oboružane s nekoliko karti, vodiča i popisom stvari koje smo izguglale 3 dana smo pješačile bez prestanka i dnevno bile na nogama i po 15 sati. Iako je Pariz ogroman stvarno ga je moguće prešetati upravo zbog činjenice da se većina stvari koje turistički morate vidjeti nalazi u blizini. Ja na žalost nisam imala baš najbolje tenisice za dugo šetanje, pa stoga molim sve koji se odluče na ovaj hrabar poduhvat da si kupe i neke air max nike-iceJ
Pariz me kao prvo oduševio arhitekturom; francuski prozori, plavi krovovi, ogromne zgrade, veliki prostori, savršeni parkovi. Drugo po redu su ljudi...ne znam da li smo prijateljica i ja izgledale toliko zbunjeno, ali nije bilo dana od ta 3 da nam netko nije ljubazno prišao/la i pitao/la... kako vam mogu pomoći, gdje idete?
Kako nisam imala nikakva očekivanja o ovom gradu moram priznati da me ugodno iznenadio. I stvarno stoljeća kulture i njegovanja života učinile su svoje, Parižani uživaju u životu i jednostavno vas ubacuju u svoj ritam iz kojeg, vjerujte mi, nikada niti ne želite pobjeći. Bilo da je riječ o modi, hrani, pogledu na život shvatila sam da tamo ne možete, a da ne upitate sami sebe:“U redu, a što moram napraviti da mi je ovako lijepo svaki dan?“  Sitnice čine život divnima, a ovdje se te sitnice najviše odražavaju u hrani. Drugi dan našeg lutanja u Parizom naišle smo na slatki kafić u Židovskoj četvrti, „francuskog“ naziva caffe Italiano. Tamo sam naime pila odličan espresso i jela  pan au chocolate. U biti to je kroasan, ali pravokutnog oblika punjen čokoladom. No iako sam mislila da sam jela lisnato tijesto za vrijeme života, ovdje sam se uvjerila da ja apsolutno ništa ne znam o lisnatom tijestu, maslacu i kroasanima. Naime ovo što nama ovdje nude pod kroasane nije ni do koljena onome što sam ja tamo probala. Da me netko snimao kamerom vidio bi instant promjenu na mom licu, trenutak kada sam okusila maslac u tijestu. Maslac me i poslije povratka jednostavno progonio i ma koliko god puta pokušala vratiti taj osjećaj maslaca nije uspjelo... ljudi moji mi ne jedemo u Hrvatskoj takav maslacL Prvi put u životu mi se dogodilo da je okus postao trenutak... znam da sada malo previše filozofiram..., ali vidjet ćete kada probate taj maslac u pan au chocolat na što ja to točno mislim. Drugi odličan doživljaj hrane dogodio se u blizini našeg hotela princ Albert u ulici Chartenon. Naime samo 3 minute od hotela nalazi se mala ulična tržnica prepuna sezonskog voća i povrća. Kako smo se rano ustajale stigle smo taman na otvaranje kada su još neki od trgovaca slagali robu. Naišli smo i na otvaranje ribarnice koju smo i slikali, a kada su to vidjeli radnici u njoj počeli su se veselo derati za nama... najdraža rečenica jednoga je bila who iz z fish mangaJ 
No naša potjera nije bila u biti usmjerena prema toj tržnici već prema onoj koja se nalazi blizu trga Bastille. Naime tražile smo tržnicu s antikvitetima ili buvljak no nabasale smo na tržnicu hranom. Prvo što sam pomislila bilo je, pa ovdje stvarno nije teško biti kuhar. Toliko ribe, gljiva i sireva nisam vidjela ni na jednoj tržnici. Onda masline, pečeni pilići, školjke, domaći med, ručno rađeni sapuni koji mirišu božanstveno i nisu uopće skupi...ajme... raj. Ugođaj nije niti pokvarila jutarnja kiša toga dana... tamo je uvijek nekako sve savršeno. Treća tržnica na koju smo također uspjele nabasati bila je Marché des Enfants Rouges. Naime vidjele smo ta neka vrata i gužvu, a tražile smo restoran gdje bi jele. Kada smo ušli kroz vrata ušle smo doslovno u neki drugi svijet. Naime ova tržnica je najstarija tržnica u Parizu koju je izgradio 1615. godine kralj Luj XVIII. Natkrivena tržnica u kojoj osim štandova voća, povrća i cvijeća možete naći i na neke manje trgovinice suvenira i nepotrebnih stvari te na marokanske, japanske, afričke i talijanske restorane koji su doslovno bili dupkom puni.

Mi smo jele u marokanskom restoranu Tratieur Maroccan koji ne samo da nudi glavna jela već i marokanske slastice. Kada naručite nešto od jela (piletina, janjetina ili govedina s dodacima poput limuna, suhih šljiva, maslina, oraha i drugog povrća) konobar vam ih dostavi uz kus kus na zagrijanom glinenom tanjuru. Mi smo naručile tangine du poulet (tagine od kokoši s usoljenim limunom i maslinama) i tagine kefta (kuglice od goveđeg mljevenog mesa s pečenim jajima, rajčicom, maslinama, bademima i grožđem) . Tagine je u biti glinena posuda u kojima se sva ta jela kuhaju, a prema onome što smo mi jele sve je bilo više nego ukusno. Posebno su bili dragi konobari od kojih se jedan i samostalno odlučio slikati s nama pošto je vidio da smo turistkinje (ili naša zbunjena turistička lica).

A našla sam i recept kako se radi kefta... pa iako dosta nas nema tagine ipak mislim da bi ga bilo lijepo staviti ovdje... pa neka se nađeJ

Sastojci za umak:
6-8 srednjih rajčica (maknuti koru i na grubo nasjeckati)
1 žlica slatke paprike
1 žličica kumina
½ žličice papra
3-4 žlice izrezanog peršina
2 češnja češnjaka nasjeckana vrlo sitno
Šalica od 2 dl maslina
½ šalice od 2 dl badema
Šalica grožđica
Sol i ulje

Sastojci za mesne kuglice
400 g mljevene govedine
1 žlica slatke paprike
1 žličica kumina
½ žličica papra
3-4 žlice izrezanog peršina
2 češnja češnjaka
Sol
Izmješajte sve sastojke za umak (markoanci to rade u taginu), poklopite zdjelu i pustite da kuha na srednjoj vatri 15 minuta, povremeno pomiješajte.
Rukama izmješajte meso sa svim začinima i napravite male kuglice.
Nakon što se umak kuhao 15 minuta u njega stavite kuglice i dodajte malo vode ako smatrate da je potrebno. Nemojte ih mješati. Smanjite vatru i ostavite da kuha dok meso ne bude gotovo. Poslužite uz kus kus.
Što još reći o Parizu ne znam... možda sam bila previše osupnuta cijelim prvim šokom dolaska tamo i svega što sam vidjela. Svakako bih išla natrag u nešto udobnijim tenisicama sa zračnim jastucima...sve ostalo bi prepustila gradu jer on sam se pokazao kao najbolji vodič.                                                                               

Primjedbe

  1. Sad bih najrađe plakala. Napisala sam poduži komentar i zbog neke greške u vezi ostala bez njega :(

    Dok sam bila mlađa, bilo mi je fascinantno gledati turiste kako fotografiraju po riječkoj tržnici. Kad sam počela kuhati, a pogotovo kad sam zavoljela kuhanje, postalo mi je jasno zašto turisti posjećuju tržnice.

    OdgovoriIzbriši
  2. Hvala za kometar:) Moram priznati da je na najviše mojih fotografija hrana... mislim da ona najednostavnije može prenijeti osjećaj nekog mjesta ili doživljaja na putovanju

    OdgovoriIzbriši
  3. Lep i koristan gurmanski putopis. Ja bih se najvise zadrzala u toj kulinarkoj trznici :) Malo sam probala od tajlandske i ostalih egzoticnih kuhinja, pa bih imala tamo sta da radim i 20 dana :) Divno je sto ste imale priliku da odete, pa i makar tako malo dana, ali vi ste to bas lepo iskoristile :) Super je sto si probala neka od jela i fotografisala. A za recept, tek pohvale :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar