Kako je nastala konzerva?

Konzerva je zasigurno neizostavan dio modernog načina života. Sve se konzervira i sve je moguće dobiti u konzervi... nedavno sam čak vidjela i majicu u konzervi:)

No tko li je uopće odgovoran za ovaj izum? Napoleon naravno ili netko tko mu je bio vrlo blizu i usput pametan, ali nikada dovoljno brbljav da se čuje za njega. Naime tijekom svojih slavnih ratnih pohoda Napoleon je često morao razmišljati i o kompliciranoj logistici koja je pratila njegove pohode. Jedan od najvećih problema bila je prehrana vojnika. Njegova slavna izreka „vojnici marširaju na trbusima“ bila je itekako istinita. Da bi se dobio rat vojnici su morali biti siti, a morali su i jesti dobru i svježu hranu koje je na žalost uvijek bilo premalo. Tako su tijekom ratnih pohoda vojnici češće umirali zbog skorbuta, neuhranjenosti i gladi, a manje od samih borbi i ranjavanja. Zbog ovog velikog problema Napoleonovi namjesnici objavili su natječaj s nagradom od 12000 franaka za svakog onog tko može naći pravi način čuvanja hrane za vojnike.

Natječaj je vidio i Niccolas Appert, čudni pivar, bombon majstor i pekar koji se prihvatio izuma. Punih 14 godina gospodin Appert je usavršavao svoj izum. Appert je stavio povrće u staklene boce koje je začepio slično kao što su to radili vinari u pokrajini Champagne. Tako zatvorene boce kuhao je u kipućoj vodi. Bez da je to shvaćao, Appert je bio prvi koji je sterilizirao povrće i zaustavio njegovo kvarenje zbog utjecaja bakterija. Appert je pokazao svoj izum te je dobio nagradu od 12000 franaka koju mu je uručio sam Napoleon. U početku je ovaj izum ostao vojna tajna. Naime Napoleon je sada imao snažno oružje, svoje site vojnike koje će moći iskoristiti za borbu protiv ostalih naroda. No tajna je procurila čak do Engleske gdje ju je tamošnji inovator Peter Durad 1810. godine i patentirao. Peter Durand svoj patent prodaje Johnu Hall i Bryanu Dorkinu koji su 1813. otvorili svoju prvu tvornicu za konzerviranje hrane, a svoje proizvode su prodavali Britanskoj vojsci. Prve konzerve zatvarane su s čistim čelikom što je uzrokovalo trovanje tim metalom. Još jedan problem bio je i otvaranje konzerve. Poklopci su bili tako snažni da su ih vojnici morali otvarati čekićem i dijetlom ili kamenom. Često su se događale ozljede prilikom otvaranja konzervi sve dok 1858. nije izumljen prvi otvarač za konzerve.

Tijekom godina i prvih iskustava s konzervama one su postajale sve sofisticiranije i bolje. Služile su u mnogim ekspedicijama, ratovima i radnim pohodima, kao što je bila i izgradnja Američke željeznice. Još i dan danas se mogu naći ostatci konzervi radnika koji su gradili željeznicu.

Konzerva je danas poprimila sofisticiran izgled. Napravljena je najčešće od aluminija, a njena rebrasta struktura u sredini oponaša prirodu. Rebrasta struktura preuzeta je iz strukture bambusa te tako valoviti dijelovi omogućavaju bolju stabilnost konzerve.

Hrana koja je  konzervirana prije 100 godina može se naći i u brodskim olupinama. Zanimljivo je da je takva hrana još uvijek biološki sigurna za jelo. Konzervirana hrana također ima ponekad i bolja svojstva. Konzervirana mrkva i rajčica sadržavaju više likopena od svojih svježih inačica te tako smanjuju rizik od dobivanja raka. Neke konzervirane vrste ribe također sadrže veću razinu kalcija u sebi za razliku od svoje svježe varijante.

Sve u svemu konzerva je postala nezamjenjiv način čuvanja hrane, a sve to zahvaljujući gladnim vojnicima Napoleonove vojske.