Što je jela Mona Lisa?

Nedavno sam gledala  BBC dokumentarac o Leonardu Da Vinciju. Naravno više od svega bilo je riječi o njegovoj slavnom portretu Mona Lise. U dokumentarcu je bilo riječi o svemu, tko ili što je bila Mona Lisa, od kuda dolazi, što je radila (sve naravno pretpostavke), a ja sam se zapitala, a što je Mona Lisa jela?


Godina je 1503 i moramo znati da Mona Lisa nije imala umaka od rajčice (rajčica je došla u Europu tek kasnije u 16 st.), njoke od krumpirovog brašna, palentu od kukuruznog brašna, papričice, jagode, vaniliju i čokoladu, tiramisu kao kolač pojavio se tek 1960., a i neke vrste sira poput Mozarelle još nisu bile izumljene.
U to vrijeme je bogati žitelj Toskane jeo dva puta na dan. Uobičajena jela bila su okrugli kruh, golubovi, nekoliko vrsta povrća, koziji sir, nešto voća ili lovina za nedjeljni ručak.  Mesnih jela bilo je naravno kao i u današnje vrijeme (bez naravno purice). Jela od govedine i junetine bila su poznata za sjever Italije, kao i domaća patka, piletina, ovčetina i svinjetina. Pripremala se pašteta od guščije jetre, riba i mesna jela kao što su qunelles, patka punjena s travama i češnjakom, dinstana junetina s limunom i pistacijama, pileća jetrica s ostalim jestivim iznutricama ptica. Mona Lisa je  također mogla uživati u medom oplemenjenom mesu divlje svinje, zečeva i ptica. Na Toskanskim jelovnicima nalazile su se i ribe, riječni rakovi, jegulje i žabe. Od sira tu je bio Parmesan i fontina.


Večere su u ono doba započinjale s lubenicom na početku. Od ostalog voća Mona Lisa mogla je probati trešnje, višnje, breskve (uveo ih je Alexandar veliki), naranče (došle su s Arapima), jabuke, grožđe, šljive, pistacije, lješnjake i bademe.
Što se tiče povrća bilo je tu luka, graška, leće, šparoga, brokule, kupusa, maslina, gljiva, patlidžana i kestena. Riža je rasla u predjelu blizu Parme, a jedno od poznatih zlatnih jela bilo je i riža sa šafranom.
Šećer i začini bili su nasljeđe Arapa. Začini korišteni u doba Mona Lise bili su crni papar, ružmarin, mirta, lavanda, bosiljak, šafran, muškatni oraščić, cimet, klinčići, anis, češnjak...


Sve ovo potakulo me da vidim što u svojim receptima imam, a da je i moglo biti spremljeno u ono doba.
Naišla sam na složenac od kupusa no onda sam vidjela da je u njega potrebno staviti malo mljevene slatke paprike, :) Malo sam pročačkala opet podatke i vidjela da je sjeme paprike donešeno u Europu 1493 (izvor Wikipedia) tako da sam ipak ovaj začin stavila. Sve u svemu ne bih htjela jesti kao Mona Lisa, ja Ličanka narasla od krumpira:)




Složenac od kupusa

800 g narezanog kiselog kupusa
1 lovorov list
60 g riže
400 g mljevenog mesa
1/2 glavnice nasjeckanog luka
350 ml vode
4 žlice ulja
200 ml vrhnja za kuhanje
2 jaja
papar, sol, mrkva, peršin, celer, mljevena slatka paprika.


Na 2 žlice ulja kratko popržite luk, naribanu mrkvu, peršin i celer,  dodajte mljeveno meso i začinite paprom, solju te paprikom. Prodinstano meso maknite u drugu posudu i na preostalom ulju prodinstajte kiseli kupus (kojeg ste prethodno oprali) zajedno s lovorovim listom, nakon 2 minute podlijte ga s malo vode i pirjajte još 10 minuta.
Vatrostalnu posudu (ili posudu od gline ako ste Mona Lisa) premažite uljem, pa dno prekrijte s pola količine kiselog kupusa. Po kupusu rasporedite mljeveno meso i rižu. Potom opet stavite kiseli kupus i pecite u pećnici zagrijanoj na 200°C oko 30 minuta.
Posudu s kupusom izvadite i prelijte mješavinom vrhnja i jaja. Nastavite peći još 15-ak minuta. Zapečeni kiseli kupus poslužite kao toplo samostalno jelo.


Izvori za ovaj post:
Slika Mona Lise Fernando Botero
Wikipedija  Bell pepper
http://maefood.blogspot.com podaci o jelima u renesansnoj Italiji